Kažu stari, mudri ljudi da je siječanj najgori mjesec u godini, pa ne ulazeći u razloge takve tvrdnje nastavljamo kao da siječnja 2018. nikad nije ni bilo. Dakle, broj 19 (za mjesec veljaču) je stigao i evo što smo pripremili za vas.

Splitski polumaraton označava pravi početak nove sezone, ove godine rasprodan je tjednima uoči starta, pa smo i mi pripremili kratku priču o toj utrci. Ima tu par rečenica o povijesti, više od nekoliko odlomaka na temu novosti i svega onoga što nas očekuje krajem veljače u Gradu pod Marjanom, a naravno zamolili smo i direktora utrke Kristijana Sindika da nam kaže koju riječ na tu temu.

Zagrebački proljetni cener, prva utrka u organizaciji magazina Trčanje, dakako, tematski je pokrivena i u ovom broju časopisa, a dio najave su i iznenađenja koja očekuju trkače koji će 10. ožujka trčati 5 ili 10 kilometara na Nasipu. Recimo samo ovo: zaista ne morate biti prvi da bi osvojili nagradu (hint: nije riječ o bingu, nagradnim igrama, lutriji, pokeru u skidanje ili bilo čemu sličnom)!

Ove godine svjedočit ćemo i prvom izdanju B2B Traila, namijenjenog zaposlenicima domaćih tvrtki. Trodnevni tulum održat će se na otoku Krku i s obzirom na program i iskustvo organizatora, čvrsto smo uvjereni da će biti fantastično. Uostalom, da to ne mislimo ne bi se i mi prijavili!

Tradicionalno, Siniša Mareković na svoj je uobičajeno nekonvencionalan način, raspisao se kako tretirati prehladu u odnosu na trening. Umjesto objašnjavanja o čemu se točno radi, evo kratkog citata iz članka (sve će vam biti jasno): ‘Nevjerojatno koliko jedan trkač, koji pazi do svoje kondicije, zdravlja i prehrane može totalno zaglupiti kada displej na toplomjeru (da, displej, tko još ima živine toplomjere?) pokaže 37,5, a paket maramica za nos troši se brže od guma na Grobniku. Nema šanse da netko tom trkaču utuvi u glavu da je danas možda bolje preskočiti trčanje’. Istina, istina, u pravu je Mareković, htjeli to priznati ili ne!

Škole trčanja u ovom su broju zastupljene preko Trčaone i Omege. Trčaona je otvorila upis proljetnih grupa, dok je Omegu predstavljala Doris Fejer člankom o tome kako i zašto je počela trčati. Odličan i jako zabavan tekst – ima tu suza, smijeha, ljubavnih jada, poslovnih problema, super prijateljstava… Naslov njezinog teksta puno govori o sadržaju: Drugi na Normabelima, ja na trčanju.

Bojan Mušćet je tko zna koju godinu za redom bio u Las Vegasu i umjesto zabave u tamošnjim velebnim kockarnicama vrijeme potrošio na puno bolji način – posjetio je najveći svjetski sajam potrošačke elektronike. Po povratku u Hrvatsku presložio je dojmove, riješio problem jet lega i odabrao pet novih super tehno dodataka koje bi mogao/volio imati svaki trkač.

Janja Bubaš testirala je aplikaciju SightRun trčeći Zagrebom s frendovima, a Ivana Papić je u Opatiji svjedočila potpisivanju ugovora tamošnje turističke zajednice s ljudima koji su osmislili SightRun. Sasvim je očito da je taj startup pogodio u bit trkačkog tržišta jer se jako brzo širi i napreduje. Definitivno ćemo ga nastaviti pratiti.

Priča o Barkley Marathonu zapravo je priča o utrci koja je stvorena s ciljem da ju nitko ne završi, no unazad 30-tak godina 15.tak ljudi je zeznulo organizatore i stiglo do cilja. Zašto je tako težak, kako se uopće prijaviti, treba li uopće poželjeti istrčati stazu koja vodi gustom šumom na sjeveroistoku Tennesseeja (na kojem su svojedobno obitavali Indijanci iz plemena Cherokee) i skriva brojne zamke za trkače, pročitajte u novom Trčanju.

Asja Petersen razgovarala je s tri trenerice o vezi rekreacije i obitelji, o mogućnostima kako svakodnevnu rutinu razbiti kratkim treningom i izdvajanjem vremena samo za sebe i svoj gušt, a Nudžejma Softić pokrenula je u Sarajevu inicijativu #TiTo projekt 130+ u kojoj je cilj pomoći osobama s više od 130 kilograma ne samo da smršave, nego da i trčanjem pronađu novi, zdraviji put u svojim životima. Zaista hvale vrijedna inicijativa!