Zašto Zagrebački noćni cener zaslužuje epitet kultne utrke?

U nedjelju navečer održano je novo izdanje Zagrebačkog noćnog cenera. Startni brojevi za 2.500 trkača rasprodani su u samo nekoliko sati, pa su time i očekivanja rekreativaca bila vrlo visoka. No, ekipa koja priprema tu utrku definitivno zaslužuje sve pohvale, jer ne samo da nije lako ispuniti očekivanja tako velikog broja ljudi, nego su Nedeljko Vareškić i njegov tim odradili i više nego smo očekivali.

Od podjele bogatih startnih paketa na vrhu nebodera na središnjem zagrebačkom trgu i starta na kojem zadnji u nizu nije čekao 5 minuta da počne trčkarati, do odličnih okrjepa i još boljih navijača koji su trkačima davali nevjerojatnu energiju, sve je funkcioniralo gotovo savršeno. Nije to prvi put, pa realno, Zagrebački noćni cener zaista zaslužuje status kultne zagrebačke utrke. Ne pukom slučajnošću!

Utrka se priprema jako dugo, puno dulje od velike većine ostalih utrka u Hrvatskoj, puno se radi na društvenim mrežama, komunicira s novinarima i trkačima, web je uvijek ažuriran i pun kvalitetnih informacija, trust mozgova svake godine osmišljava nove ideje kako zabaviti sudionike utrke, dogovaraju se navijački check pointi… Sve to (pa i više od toga) zapravo je paket koji znamo da dobivamo onog trenutka kad uplatimo startninu.

Primjerice, malo je utrka koje imaju toliko navijača uz stazu. Trg je u nedjelju bio prepun, kod Uspinjače su urlali tradicionalno fantastični Zagreb Runnersi, Cedevitasice su imale trube i kojekakve druge navijačke rekvizite kod Glazbene akademije, malo dalje od njih je bilo i Raptor društvo s vrlo glasnom i super ritmičnom glazbom, a na raskršću Masarykove i Tesline ulice navijački punkt Atletskog kluba Perpetuum mobile koji je podizao raspoloženje do vrhunca, pa su i brojni šetači te ljudi koji su u obližnjim kafićima ispijali kavicu, sokiće ili pivo stali navijati, stvarajući atmosferu zbog koje su trkači, makar već na kraju snage, nekako pronalazili energiju i čak ubrzavali.

Curke na okrijepi odradile su svoj dio posla fantastično. Stotinjak metara prije klupa sa spremnim čašama čuli su se vriskovi ‘vodaaaaa’, ‘cedevitaaaaa’, bodrile su trkače i zaista je bio gušt tri puta prolaziti pored njih. U cilju ničeg nije nedostajalo – od vode i sokova, do mandarina, svega je bilo u izobilju. Pripremljen je i punkt na kojem su se mogli vidjeti rezultati, medalje su bile oko vrata trkača onog trenutka kad je prošao ciljni luk.

Da je sve bilo baš onako kako treba svjedočili su široki osmjesi trkača na Zrinjevcu. Nekima je to bila prva utrka u životu, nekim prekaljenim profićima i rekreativcima to je bila tek jedna u nizu trka, no nismo vidjeli niti jedan tužan pogled, namršteno lice ili čuli negativan komentar.

Zagrebački noćni cener doista je izrastao u utrku koja ima kultni status i već sad možemo samo zamisliti kako će izgledati prijave iduće godine. Bit će to borba s minutama! Nažalost, središte grada i dobar dio staze kojom se trči ne dopuštaju povećanje broja sudionika, no to samo znači da oni koji su bili sretni i spretni te si uspjeli osigurati mjesto na startu, uživaju određenu ekskluzivnost. Dovoljno je reći da su ove godine organizatori mogli prodati i 5.000 startnina, toliko je bilo interesa za utrku.

Za kraj, riječ, dvije o pobjednicima. Prošlogodišnji pobjednik Slovenac Rok Puhar obranio je naslov i ove godine, usput srušivši rekord staze (sad je 31 minuta, 18 sekundi), a u ženskoj konkurenciji slavila je naša odlična atletičarka Matea Parlov.