Posljednjih nekoliko mjeseci na domaćim portalima i tiskanim izdanjima dnevnih novina sve je više članaka koji ‘senzacionalno’ upozoravaju na loše strane rekreativnog trčanja, što je i više nego dovoljno da se mnogi trkači zapitaju je li njihova omiljena rekreacija zaista štetna ili je riječ o nečemu drugome. Primjerice, 99 posto takvih tekstova naglašava problem ozljeđivanja, pa autorica jednog od njih, objavljenog nedavno u jednim domaćim dnevnim novinama, tvrdi da se čak 79 posto trkača najmanje jednom godišnje ozljedi. U drugom slučaju autor koji se potpisuje kao fitnes instruktor i objavljuje svoj blog na internetu, tvrdi da je trčanje motivirano gubljenjem kilograma posve krivi pristup, a sličnih tvrdnji može se pronaći još puno po raznim web stranicama posvećenim vježbanju u teretani.
Nije to čudno, prvenstveno jer se tako pokušava napraviti svojevrsna ravnoteža potencijalnih klijenata koji očito sve više prakticiraju rekreaciju na otvorenome, a sve manje u zatvorenim prostorima poput teretana. To je, na neki način, borba interesnih skupina za klijente i opstanak na tržištu. Rekli bismo, posve normalna stvar. No je li baš tako?
Činjenica je da nijedan sport nije zdrav ako se prakticira svaki dan nekoliko sati, pogotovo bez stručnog nadzora trenera i nutricionista. Jednostavno rečeno, što više dana prolazi u trčanju koje prakticiramo samostalno, time se zaista povećava opasnost od ozljede. Baš kao što je to slučaj i u nogometu, košarci, kuglanju, pilatesu, skijanju i svim drugim sličnim sportovima kojima se ljudi bave rekreativno. Statistički gledano, tvrdnje o povećanoj mogućnosti ozljede ako svaki dan trčimo 5, 10 ili 20 kilometara – stoje. No ako se već takve tvrdnje naglašavaju, onda bi bilo pošteno i objasniti da treninzi trčanja tri puta tjedno definitivno ne povećavaju opasnost od ozljede, barem ne više od podizanja utega u nekoj sparnoj teretani. Osim što su ozljede vrlo individualna stvar, na njihovu pojavu utječe puno više faktora od same činjenice da netko trči tri ili pet puta tjedno.
Trčanje posljednjih godina doživljava svoj procvat u Hrvatskoj, na nasipima i gradskim parkovima sve je više ljudi u trkačkoj opremi, sve je više utrka različitih duljina, a dojam je da ove godine Trail i treking dobivaju posebno velik broj poklonika. I ne, nisu radi toga razne Traumatološke bolnice i Domovi zdravlja puniji pacijenata s istegnutim tetivama, bolnim koljenima ili sunčanicama. Štoviše, premda (još) nema službene statistike, vjerujemo da upravo zbog rasta popularnosti rekreativnog trčanja broj pretilih osoba u Hrvatskoj ne raste takvom brzinom kao proteklih godina.
Kad je u pitanju gubitak kilograma, čak i najveći laici znaju da nema ništa od mršavljenja ako je unos kalorija tijekom dana veći od broja izgubljenih kalorija tijekom treninga. To je barem najjednostavnija matematika. Razni gadgeti – satovi za trčanje i aplikacije za mobitele – s priličnom točnošću daju nam podatke o našim treninzima (uključujući i potrošene kalorije), a na nama je odluka trebamo li nakon povratka kući i tuširanja u 15 minuta smazati pola kilograma čokolade za kuhanje, veliku porciju ćevapa ili se udobno zavaliti u naslonjač i pojesti tri čipsa s paprikom, 20 dekagrama očišćenih oraha i sve začiniti dvolitrenkom Coca Cole ili s četiri piva.
Kako god bilo, ne treba se ljutiti, ali ni posebno obraćati pažnju na spomenute članke. Već smo naglasili, riječ je o borbi za klijente i u tom svojevrsnom nagovaranju da odustanete od trkačke staze u prirodi i priklonite se onima koji Zumbaju ili pumpaju mišiće podizanjem desetaka kilograma željeza, o vama i vašim željama ovisi konačna odluka. To što se naglašava samo jedna strana, ozljede, (ne)mršavljenje i slično, to sigurno nije korektno, no u konačnici svi imamo glavu za razmišljanje i dovoljno pameti za donošenje zrele i za nas dobre odluke.
Trčite i uživajte, nastojte uz sebe imati i trenera ili se bar povremeno konzultirati s nekime tko zna o trčanju više od vas. I da, barem jednom godišnje odradite sistematski pregled i pri ulasku u ordinaciju naglasite svom liječniku da ste došli provjeriti stanje svog tijela upravo zato što trčite. A to što trčite poput progonjenih gnuova, a ne gubite kilograme, znači da nešto radite krivo. Ili trčite premalo ili jedete previše. Opet, konzultirajte se s trenerom, promijenite trening trčeći više brzih dionica, no ne odustajte samo zato što je netko negdje napisao da je to ludost. Jer ako prihvatite takav stav bez razmišljanja i sami postajete dio te ludosti.
Neven Miladin
