Posljednjih godina Istra je postala svojevrsna meka za rekreativne trkače, trekere i trilere. Mnogi me pitaju kako se poluotok tako brzo prilagodio svjetskim trendovima i izgradio pravi mali biznis na rekreaciji. Rekao bih da je Istra zapravo savršena mikro destinacija za aktivni odmor. Imamo zaista prekrasan i bitno raznolik krajolik, a u kombinaciji s odličnim klimatskim uvjetima stvorili su se uvjeti da se, u prvom redu stanovnici pa onda i naši dragi gosti, mogu rekreirati kroz cijelu godinu. Naravno da sve to nije nastalo preko noći, priča je vrlo kompleksna i u prvom redu je ovisila o puno boljem rejtingu trčanja kao sporta, kvalitetnijeg poimanja sporta, nastanka škola trčanja i vrlo primjetnom zasićenju ekipnim sportovima.

Cijela se priča razvila u dva glavna pravca, cestovnom i trčanju van ceste, u prvom redu trekingu, a u zadnje vrijeme sve više u trailu. Istra je i prije imala dugu tradiciju cestovnih utrka, neke se srećom i danas organiziraju, međutim u jednom trenutku je trčanje nekako zamrlo u Istri i knjiga je spala na nekoliko slova. Da li je SD Trickere vodila nostalgija ili su jednostavno bili vizionari, to vjerojatno ni oni samo ne znaju, ali činjenica je da je u Pazinu prije 12 godina održana prva zimska liga trčanja, a na premijernom je kolu nastupilo desetak članova kluba. Danas je Istarska zimska liga generator svih cestovnih utrka na poluotoku, a o popularnosti govore brojke od nekoliko stotina trkača u svakom kolu. Upravo se iz te lige razvio cijeli set novih utrka diljem Istre, od utrka na 5 kilometara pa do zabavnog Wine Runa.

S druge strane, pionir u trekingu je svakako labinski klub SRK Alba. Naime, taj je klub u sedam godina rada organizirao više od 50 različitih utrka, a ona koja je najviše napravila za treking, ne samo u Istri, je IstraTrek. I on je započeo kao opskurna utrka sa samo 11 trkača, a razvio se u pravi pokret koji godišnje pohodi i više od 500 natjecatelja. Međutim, nikako ne smijemo zaboraviti jako simpatičnu zimsku ligu zanimljivog imena KITA (ne nije ono što mislite, nego Kvarnersko Istarske Treking Avanture). To je liga koja je na vrlo slobodnom, apsolutno nenatjecateljskom principu odgojila cijelu plejadu organizatora utrka, a veliki broj budućih trekera i trailera svoje je prve korake napravilo upravo na KITI.

Jako bitna stvar za razvoj takve vrste rekreacije u Istri dogodila se kad su hotelijeri shvatili da imaju jako puno prostora za popunu kapaciteta prije i nakon tzv. sezone, pa je to rezultiralo masom novih utrka vezanih uz eno-gastro ponudu. Svakako tu treba istaknuti Istrian Wine Run koji je pravi primjer što se može učiniti kad se na pravi način angažiraju resursi i bitni čimbenici u destinaciji. Istra naime, osim super klimatskih uvjeta ima jednu veliku komparativnu prednost u odnosu na ostatak države, a to je izgrađen eno-gastro identitet. Možete birati što volite, u Istri ćete pronaći većinu. Je li to vino, maslinovo ulje, tartufi, pršut, srdela, krafi.. skoro svaka bitna namirnica praktički ima i svoju utrku koju organiziraju entuzijasti u suradnji s lokalnim turističkim zajednicama koje sve više promišljaju aktivni odmor.

Pritom ipak treba biti pošten i naglasiti jednu stvar: premda postoji jako puno utrka, nažalost još se nije stvorio motiv dolaska u destinaciju. To je moguće postići u kratkoročnom periodu, ali samo uz velika ulaganja, prvo u stručni kadar organizatora, a zatim i daleko većim izdvajanjem u promociju na europskom tržištu. Kad nas svijet prepozna, a nećemo čekati puno, biti ćemo preplavljeni turistima koji će u Istru dolaziti isključivo na aktivni odmor.

Financiranje je, naravno, rak rana svim manifestacija, ne samo u Istri. Naime, kod onih koji bi trebali sufinancirati ne postoji svijest o veličini logističkog i organizacijskog problema pri organizaciji utrka. Nažalost, rijetke su lokalne turističke zajednice koje sustavno rade na financiranju i razvoju utrka na njihovom području. Kao svijetli primjer svakako treba izdvojiti one koji su na svom području prepoznali važnost utrka te ih redovito potpomažu, kao recimo LTZ Labin Rabac ili LTZ Buzet. Oba su ta LTZ-a aktivno uključena u stvaranje pješačko-trkačke infrastrukture i već su u prednosti nad ostalim mikrodestinacijama u Istri.

Istodobno, tvrtke još nisu zainteresirane za ulaganje u trčanje, ali siguran sam da će se to vrlo brzo promijeniti jer će neke utrke svojim utjecajem na svjetskom tržištu, kao što su 100 Milja Istre ili Pula Ironman, stvoriti potrebu da se u njih ulaže. Svakako nedostaje i pomoć županijske turističke zajednice, a pogotovo HTZ-a koji imaju jako velik prostor za pomoć. Pogotovo se to odnosi na utrke koje sve više postaju motiv dolaska van sezone.

Međutim, nije sve tako crno. Hotelske kompanije su se pokrenule u tom smjeru i sve više novca usmjeravaju u aktivni turizam, pa tako posljedično i u trčanje. Praktično svaka hotelska kuća ima svoju utrku ili više njih, a toga će u budućnosti biti sve više, pogotovo ako se organizacije utrka podignu na višu razinu, primjereniju Istri kao destinaciji. Valamar tako ima Valamar trail, Plava Laguna ulaže u polumaraton, Maistra pustolovnu utrku Lim Bay Challenge, Aminess svoju novu utrku na 10 kilometara, Arenaturist pomaže Ironman, a Istraturist je jak s Wine Runom.

Za kraj svakako treba naglasiti da je trčanje Istrom gušt! Krajobraz, klima, eno i gastro ponuda, divni ljudi, tehničke staze, staze uz more, mali gradići u unutrašnjosti, urbano trčanje u gradovima na moru… Gdje god odete i koji god vid trčanja probate, uživat ćete kao nikad!

Alen Paliska
Foto: Dejan Hren